Ahmo je sin Zejnila ef. Čolića sa Laza i Almije (djev. Lilić) iz Gođenja.

 

Zejnil efendija Čolić

 

Zejnil ef. Čolić  je rođen 1914. godine na Lazama, a umro 1992. godine u Tuzli. Završio je Medresu u Sarajevu. Radio kao vjeroučitelj u Mektebu u Gođenjima od 1937. do 1941. godine. Zbog rata je Mekteb prestao raditi. Zejnil ef. je prešao u Vlasenicu gdje je radio kao imam u vlaseničkoj džamiji. Kao imam radio je u  džamijama u Goraždu, Janji i Maglaju.

Zejnil ef. je brat Sabrije (Rođe), Sarije i Alije. Imao je i pet sestara: Fiza (ud. Žiga), Vasvija (ud. Šošić), Masija (ud. Hodžić), Biba (ud. Šošić) i Rabija (ud. Omanović).

Almija Čolić (djev. Lilić)

 

Almija je rođena u Gođenjima 1925. godine. Umrla je 1997. godine u Tuzli.

Almija je setra Mešana, Idriza, Ibrišima i Mehemeda Lilić.

Ahmo,  Vlasenica 1944.

 

Almija i Zejnil efendija su dobili sina Ahmeda Ahmu  u Vlasenici 1942. godine. Ahmo ima sestre Mevludu (ud. Šekambet) i Mensuru (ud. Salameh).

 

Ahmo sa ocem, majkom i sestrom Mevludom u Vlasenici 1947.

 

Ahmo je je djetinjstvo proveo u Vlasenici.

 

Ahmo, Vlasenica 1953.

 

Ahmo je osnovnu školu završio u Vlasenici, gimnaziju u Goraždu i Prirodno-matematički fakultet (grupa fizička hemija) u Beogradu. Na Univerzitetu u Beogradu je magistrirao 1977. Doktorsku disertaciju je odbranio na Beogradskom univerzitetu 1984. godine.

 

Ahmo ispred Gimnazije u Tuzli 1976.

 

Ahmo je poslije zvršenog fakulteta radio kao profesor fizike u gimnaziji u Goražadu, Velikoj Plani i Tuzli. Tokom rata (1992-1995) je radio kao direktor Pedagoškog zavoda u Tuzli. Od 1995. godine radi kao profesor fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli.

 

Ahmo sa suprugom Muneverom, kćerkom Nerminom i sinom Nerminom

 

Ahmo je zasnovao brak sa Muneverom (djev. Tutić) iz Goražda. U braku su stekli kćerku Nerminu i sina Nermina. Nermina je udata za Muhemeda Šindrića iz Bijeljine i imaju tri sina. Nermin je oženio Adisu Bašić iz Tuzle i imaju dva sina.

 

Dedo Ahmo sa unucima: Ismar, Omar, Mirza, Elnur i Emir

 

Najveći dio svog slobodnog vremena Ahmo provodi sa unucima. Za njih se uvijek nađe vremena, sa njima nikada nije teško niti dosadno.

 

Cijela Ahmina porodica na okupu

 

Nađe Ahmo vremena i načina da okupi cijelu porodicu. Potpuna je sreća i zadovoljstvo biti sa suprugom, sinom, kćerkom, zetom, snahom, unucima.

 

Ahmo sa sinom Nerminom, 1975.

 

Ahmin sin Nermin je uspješan biznismen. Vlasnik je tvornice sokova.

 

Ahmo, supruga Munevera i sin Nermin

 

Ahmo je oduvijek znao da se za sve treba boriti. Kada je u pitanju porodica, onda je to nešto posebno. Sreću u porodici ne može zamijeniti ništa. Za sebe, za svoju porodicu, za svoju dušu najradije uzme harmoniku i tako unese radost i lijepo raspoloženje.

 

Voli Ahmo druženje sa komšijama, radnim kolegama, rodbinom. Ako se nađe između harmonike i gitare, onda se mora i sevdalinka zapjevati.

 

Ahmo sa sinom Nerminom na otvaranju šahovskog turnira u Tuzli 1976.

 

Ahmo je veliki zaljubljenik u šahovsku igru. To mu je hobi i najbolji način odmaranja i opuštanja. Šah igra od rane mladosti. Bio je i omladinski prvak Bosne i Hercegovine.

 

Ahmo sa suprugom Muneverom, sinom Nerminom i sestrom Mensurom u društvu velemajstora Vlastimila Horta u Pragu 1977.

 

Ahmo svoj hobi i odmor dijeli sa porodicom. Koristi svaku priliku da u lijepim trenucima odmora i putovanja učestvuje što više članova njegove pordice.

 

Ahmo sa Jusufom Kulićem u Gođenjima, juli 2006.

Ahmo želi u Gođenjima organizovati šahovski turnir u vrijeme tradicionalnog okupljanja Gođenjaca početkom jula. Uporan je Ahmo i vjerujem da će uspjeti okupiti zaljubljenike šaha našeg kraja. To je prilika za susrete i druženje poznanika i rođaka.

 

Ahmo kao profesor sa učenicima četvrtog razreda Gimnazije u Tuzli 1982.

 

Naučno-istraživački rad je sastavni dio Ahminog života.  Kao profesor fizike podsticao je učenike na istraživanje i sa učenicima učestvovao na mnogim takmičenjima. Njegovi učenici su osvajali dugo vremena nagrade u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji kao učesnici takmičenja Nauka mladima.

 

Ahmo je poznat i priznat naučnik. Objavio je pedesetak naučnih radova u našim i svjetskim naučnim časopisima. Pisac je više univerzitetskih udžbenika. Posebno je cijenjen kao vrstan poznavalac historije prirodnih nauka. Ubjedljiv je u svom istraživanju i dokazivanju začetaka modernih nauka kod starih Arabljana i drugih istočnih naroda.

 

Ahmo je svoje ogromno pedagoško iskustvo i znanje iz fizike prenio u mnoge udžbenike fizike za srednje i osnovne škole. Posebno su cijenjene njegove raznovrsne zbirke zadataka iz fizike namijenjene prosječnim, ali i nadarenim učenicima.

 

Veliku nadarenost za naučno istraživanje potvrdio je Ahmo i lijepom i dragocjenom knjigom o svojoj porodici. U knjizi su sakupljeni vrijedni podaci i dokumenti koji svjedoče o porijeklu porodice Čolić kao i detaljno porodično stablo.

 

Ahmo na promociji knjige o Gođenjima, juli 2006.

 

Raduje se Ahmo i podržava svakog ko se upusti u istraživanje, a posebno kada je u pitanju naš kraj. Bio je recenzent i promotor knjige o Gođenjima na Mevludu 7. jula 2006.

 

Ahmo je bio učesnik osnivačke skupštine Preporoda u Tuzli 1990.

 

Ahmo nikada nije cijenio politiku. Nije bio, niti je sada, član bilo koje političke stranke niti partije. Aktivan je učesnik u radu više bošnjačkih udruženja. Kada osjeti da je potrebno i da može pomoći svojoj sredini, onda se prihvati i nekih rukovodnih mjesta. Tako je Ahmo vrlo uspješno radio kao direktor Pedagoškog zavoda u Tuzli u ratnom periodu od 1992. do 1995. godine. Uvidio je da je njegovo pravo mjesto u nauci, pa se ponovo vratio na Prirodno-matematički fakultet.

 

Ahmo je tokom rata (1992-1995) osjetio da je nedopustiva slaba politička organizacija Bošnjaka. Pokušao je kroz organizovanje BOSS-a sa Minrnesom Ajanovićem osvježiti i inicirati bolji politički rad Bošnjaka. Pomagao je Mirnesu od 1994. do 1996. godine i onda i od toga odustao. Opet se uvjerio da nije za njega politika.

 

Mašina „Kusače“ u muzeju u Zavidovićima

 

Iako je Ahmo odrastao i živio daleko od rodnog kraja njegovih roditelja, nikada ga nije zanemarivao i zaboravljao. Uvijek ga je zvao MOJ KRAJ.

Pedesetih godina prošlog vijeka Ahmo je provodio ljetnje raspuste u našem kraju. Dolazio je iz Han-Pijeska u tenderu mašine. To ga je posebno oduševljavalo.

Bio je učenik gimnazije i za nas djecu je to mnogo značilo. Niko iz naših sela nije išao dalje u školu poslije četiri razreda osnovne škole. Imao je dosta prijatelja. Pomenuću iz tog vremena neke dogodovštine sa njim.

Mi, djeca iz sela, smo ga vodili tamo gdje smo mislili da je najinteresntnije. Uglavnom su to bili Lugovi, Lučanice i Rijeka.

U Lugovima je tada živio Adem Lilo. Volio je kada mu neko dođe. Kada smo odveli Ahmu kod Adema, oni su tada počeli govoriti na ruskom jeziku. To nas je oduševilo. Bilo je to prvi put da čujemo da neko priča nekim drugim jezikom. Jedini nama nepoznati jezik je bio ciganski. Ahmo je učio u gimnaziji ruski jezik, a Adem je naučio ruski jezik dok  je bio u zarobljeništvu u Rusiji za vrijeme Prvog svjetskog rata.

Odveli smo Ahmu do Jezera (tako smo zvali jedan vir u Rijeci ispod mlina u Lugovima). O tom Jezeru smo slušali od starijih nevjerovatne priče. Plašili smo se Jezera. Samo smo ga izdaleka gledali. Nismo smjeli ni prići blizu. Kada smo doveli Ahmu, on se nimalo nije uplašio niti začudio. Skinuo se i kao od šale preplivao na drugu stranu, a potom se vratio opet plivajući. Mi smo svi bili zabezeknuti. Ahmet Fehima Lile je bio posebno hrabar i upitao je Ahmu da li bi mu pomogao ako bi se on počeo utapati, da i on pokuša preplivati. Uzeo je Ahmo jednu dugačku motku i rekao mu da se uhvati za motku ako se počene utapati, a on će ga izvući. Ahmet je skočio u Jezero mlatarao rukama i uspio nekako preplivati jezero.

Ahmo nam je tada objasnio da je plivanje potrebno učiti u manjim virovima, gdje nema opasnosti. Pokazao nam je neke poteze i objasnio kako ćemo se naučiti plivati. Poslušali smo ga i svi smo naučili plivati.

Ahmo ispred rodne kuće u Vlasenici,  juli 2007.

 

Ahmo je redovno obilazio i boravio u rodnoj Vlasenici i u rodnom kraju njegovih roditelja. Svuda ima prijatelja kojima se uvijek obraduje i provede lijepe trenutke odmora i opuštanja.

 

Ahmo ispred džamije u Žepi, juli 2007.

 

Ahmo redovno ljeti obilazi cijeli naš kraj. Razgovara sa ljudima istražuje istoriju i druge znamenitosti naših sela. Posebnu pažnju posvećuje izučavanju stećaka, kojih u našim selima ima dosta.

 

Čolići okupljeni u Sarajevu 2008.

 

Živeći u tuđem svijetu, Ahmo je davno shvatio snagu zajedništva i vrijednost rodbine. Kao i svi mi, zabrinut je za sudbinu našeg kraja poslije teške tragedije u prošlom ratu. Pokrenuo je akciju okupljanja Čolića. Sada ih ima dosta u Sarajevu, pa su prvo okupljanje organizovali u Sarajevu 2008. godine.

 

Okupljeni Čolići u kući Sarije Čolića u Sarajevu 2008.

 

Sarija Čolić, kao i mnogi naši ljudi, su se dobro snašli u tuđini. Mnogi žive normalnim životom. Imaju dobre kuće, posao, ugled. Njihova djeca su se takođe uspješno uklopila u novu sredinu. To je ono što raduje. Ono što je loše je da se zaboravlja rodni kraj. Sada mu je potrebno pomoći, da opstane, da ne ostane pust.

 

Čolići okupljeni na Lazama jula 2009.

 

Da bi se sa rodnim Lazama uspostavila što bolja veza, dogovorili su se Čolići da se počnu okupljati početkom jula na Lazama. To su i učinili. Okupili su se na Lazama 5. jula 2009. Bilo je to lijepo druženje. O tome je pripremljen i poseban prilog na ovoj stranici.

 

Ahmo sa suprugom Muneverom i Sulejmanom na rijeci Uni

 

Ahmo njeguje naše dobre stare običaje ali i obavezu obilaska rodbine. Veliki je zaljubljenik u prirodu i kad dođe u Bihać, onda istinski uživa na rijeci Uni.

 

Ponosan sam što je profesor doktor Ahmo porijeklom iz našeg kraja.

Raduje me da nikada nije zaboravljao rodni kraj svojih roditelja.

Imao sam sreće da ga poznajem od najranije mladosti i da se sa njim družim cijeli život.

Zahvaljujem se Ahmi što je prvi krčio put nauke, humanizma i iskernog ljudstva svima nama koji smo kasnije krenuli u svijet.

Uvijek mi je bio uzor i moralni oslonac u kriznim trnucima.

Nadam se da će i mnogi naši mladi ljudi imati prilike da upoznaju Ahmu. Da se uvjere da postoji stamena i visoko moralna osoba porijeklom iz našeg kraja.

Očekujem da će Ahmo biti pravi uzor i podsticaj našoj mladosti da ne posustane u svojim ambicijama, da ne zaborave svoje korijene.

Poručujem našoj mladosti da vjeruje u sebe i u svoje sposbnosti. Zašto bi drugi bili hrabriji, pametniji i bolji od nas? Profesor Ahmo je naše gore list. On bi trebao da bude putokaz i ohrabrenje svima.

Želim Ahmi još dosta dobrog zdravlja i uspjeha u okupljanju naših ljudi.