Kada sam počeo pisati priloge na našoj stranici, želio sam da budu obuhvaćeni svi Gođenjci. Ide teško, ne šaljete potreban materijal (slike i tekst), pa sam odlučio da se podsjetimo na neke Gođenjce o kojima je pisano prije pet godina.

(Javio se Crni, pa je prilog dopunjen sa još sadašnjih slika) 

Džebo Dževad je sin Rahmanov i Fatimin (djev. Kulić). Rođen je1971. godine u Gođenjima. Imao je životni put kao i sva djeca tog vremena.

Završio je četiri razreda osnovne škole u Gođenjima, a Osnovnu školu u Podžeplju. Mašinsku-tehničku školu je završio u Sarajevu. Zaposlio se u Unioninvestu, potom je otišao na odsluženje vojnog roka u JNA. Vraća se u Sarajevo u aprilu 1992. godine. To je već vrijeme velikih previranja u kojima je Dževad, ili kako su ga zvali Crni, želio da aktivno učestvuje. Osjetio je da ne smije biti po strani i gledati šta se zbiva. Politički se angažovao u MOS-u, ali je ubrzo uvidio da mu je mjesto u neposrednoj odbrani domovine Bosne i Hercegovine. Uključuje se u redove Patriotske lige – Zelene Beretke. Početak rata je dočekao u rodnim Gođenjima.

Crni je učesnik svih borbi odbrane rodnog sela i svog naroda. Povjeravani su mu najodgovorniji zadaci.  Po zadatku odlazi u Sarajevo krajem 1994. godine, radi nabavke sredstava veze za potrebe odbrane Žepe. Početkom 1995. godine Žepska brigada ga šalje na školovanje u Sarajevo. Kada se vraćao iz Sarajeva u Žepu, u noći između 6 i 7. maja 1995. godine, oboren je helikopter na Orlovom Kamenu, u kome je bio i Dževad – Crni. Bio je teško ranjen u glavu. Prebačen je u ratnu bolnicu u Žepu. Život su mu spasili žepski ljekari.

Poslije oporavka u bolnici, Crni preuzima ROC u kome vrši obuku vojnika. Bio je učesnik žestokih borbi za odbranu Žepe, poslije pada Srebrenice. Žepa se nije mogla odbraniti. Poslije pada Žepe, Crni se ističe u organizaciji izvlačenja ljudi. Deset puta je dolazio i izvodio na slobodnu teritoriju koju je kontrolisala Armija BiH, one koji su se krili po pećinama. Poslije završenog izvlačenja ljudi iz naših krajeva, Crni se uključuje u Policiju Prvog Korpusa ABiH, a zatim u Crne Labudove, gdje je u demobilisan 2000. godine.

Crni se oženio Almom (djev. Kulovac) 1999. godine i sa njom dobio  sina  Nihada.

Država, za koju je Crni dao sve, nije mu mogla obezbijediti ni minimalne uslove za život. Nije se predavao, vjerovao je u sebe i krenuo je da stvara sebi i svojoj porodici uslove života koji su dostojni čovjeka. Došao je Grand Rapids u Mičigenu SAD. O dolasku u novi svijet Crni kaže:

- Odmah po dolasku sam počeo raditi. Žena je bila kod kuće sa djetetom, jer mi je sin imao samo 6 mjeseci kad smo došli. Nakon 9 mjeseci i ona je počela da radi.

Crni pojašnjava ono što je rekao:

- Ovdje je tako ako misliš da lijepo živiš i nešto ostvariš mora oboje raditi.

Početak novog života u Americi, Crni će vjerovatno bezbroj puta opisati na ovaj način:

- Put je bio težak. Radio sam teške poslove u fabrici, ali je i to prošlo. Svaki početak je težak, jer ako želiš da nešto imaš i ostvariš, moraš proći trnovit put.

Crni se nikada nije predavao niti plašio. Zadovoljan je sa onim što ima, jer je to njegovo, on je sve stvorio:

- Ali, sve je to sada iza mene, dobro sam se snašao, hvala Bogu. Sad za sad je dobro, a za dalje ćemo vidjeti. Sada trenutno radim u fabrici paleta, pravim palete. Ne radim puno, po tridesetak sati u sedmici, a lijepo se zaradi, hvala Bogu. Alma radi u banci i ide na fakultet (studira biznis). Uspjela je odbraniti i učiteljsku diplomu iz Bosne. Učiteljski posao je teško dobiti, ima dobar posao u banci pa i ne traži nešto drugo.

Dočekao je Crni i prave ljudske radosti. Pun je sreće i nade kad priča o sinu:

- Nihad je tek počeo ići u kindergarten (to je kao predškolsko) i veoma je sretan. Zna dobro pričati bosanski, a priča super i engleski. Stalno spominje Bosnu i Sarajevo. U avugustu 2003. godine smo bili u Bosni, pa smo išli i u Gođenje. On je samo pričao o Gođenjima, o Hasanu Džebi, o njegovom cuki, kravi, ovcama i o svemu sto je tamo vidio.

Ne zaboravlja Crni rodnu grudu. Iako je tek stao na noge već su se pojavile nove želje i planovi:

- Planiram se vratiti u Bosnu, ako Bog da, ali još ne znam kad, samo se nadam da će biti ubrzo.

 Obradovao me Crni. Javio mi se i poslao dosta lijepih novosti.

Svakako, najvažnija je da sada ima i kćerku Lamiju. Lamiji je sada 3 godine.

 Lamija je mezimica cijele porodice, a posebno brata Nihada

 Crni, želim ti puno lijepih trenutaka sa ovako lijepom i ponosnom porodicom.

 Nihad je sada veliki momak. Ide u četvrti razred osnovne škole.

Pored škole, Nihad se bavi i karateom.

Čestitam, Nihade, i ne sumnjam da ćeš postati pravi i cijenjeni karate borac.

Crnom i njegovoj porodici želim sreću u životu.