Mensur je Merdanov i Nazin (djev. Čavćić), rođen je 1978. godine u Gođenjima.

U presudnim trenucima života, kada je bio pred nerješivim problemima, sreo se sa osobom koja je imala sličnu sudbinu. Bila je to njegova djevojka Emina (djev. Hodžic), sadašnja supruga. Oženio se Eminom, a onda je odlučno, hrabro i sa vjerom u sebe i ljubav krenuo u novi život.  Ilegalno je sa suprugom došao u Švedsku u julu

1998. godine. O tome Mensur kaže:

- Tada počinje sve iz početka .

Nisu se plašili početka. Bili su pravi borci za život. To im je vrlo brzo donijelo istinsku radost. Dobili su 1999. godine kćerku Mersihu. Mersihi je sada šest i po godina, ide u predškolsko  i  mekteb. O kćerki, Mensur sa ponosom   kaže:

-Dosta je ljuta, kao i babo, i pravedna djevojčica.

Bila je Mersiha i u Bosni i dok su obilazili mjesta u kojima je njen babo živio, od Gođenja prije rata, preko Žepe, Čavčića, Žepske planine i Borka, u toku ratu kao i Zenice, Dobrinje i Rječice poslije rata, upitala je:

- Pa dobro, babo, koliko si ti imao kuća i što si se tako često selio?

Ovo pitanje je progonilo i progoniće Mensura cijeli život. Sreća je da u životu dolaze ljepši i jači doživljaji od onih teških. 2005. godine on i supruga su doživjeli novu radost, dobili su sina Mahira . Mahir je već bio u Bosni. O tome Mensur kaže:

- To je bila Mahirova značajana posjeta Bosni,  tada smo ga osunetili.

Za sina, kao uzgred, toliko da se zna, Mensur dodaje:
-Mahiru je sada 9 mjeseci,  nije ljut i dosta je  čvrst dječak.

Okitio se Mensur biserima, svojom djecom. Svojoj djeci a i svakom može sa ponosom pričati svoju priču:

Osnovnu školu pohađao je u Gođenjima i Podžeplju. U Žepi je u prvoj ratnoj generaciji završio VIII razred. Ma-šinsku-tehničku školu završio je u Sarajevu. Učesnik je i pobjednik raznih takmičenja iz matematike, fizike osnovnih i srednjih škola. Ostala je neostvarena životnja želja i cilj, da završi fakultet. Svi pokušaji da nastavim školovanje na fakultetu bili su beznadežni. Nisam imao ni da jedem, o školovanju da i ne govorim. Otac je bio nemoćan, nije bilo nikog da pomogne. O tome Mensur kratko kaže:

- Tu je bio kraj. Nažalost. Rijesio sam napustiti BiH. Došao sam u Švedsku.

Mensur će se uvijek moći pohvaliti da je želio biti koristan. U toku rata, iako dijete, bio je kurir komandira čete, kurir u sekretarijatu odbrane i na kraju , prije samog pada Zepe,  učenik kod Crnog na ROC-u.

Mensur je nastavio u Švedskoj borbu za bolju budućnost. O početku kaže:

- Supruga i ja smo odmah pošli u školu da naučimo Svedski jezik .

Imao je motiva za to, a to objašnjava ovako:

- Švedska je sređena država. U samom startu osjetili smo sigurnost za život.

Mensuru je to trebalo. Sigurnost i dobra prilika, a on će je iskoristiti. Obezbijediće on svojoj djeci ono što je njemu uskraćeno. Prebrodio je on i poniženje da dokazuje pomoću advokata ono što je preživljavao i svoje dobre namjere. Dobio je boravišnu dozvolu.

Nije oklijevao, rješavao je probleme redom. O tome perodu dodaje:

- Išao sam u školu za kompletiranje srednje škole i na kurseve engleskog jezika, za rad  na kompjuteru …

Zašto je to radio objašnjava ovako:

- Radio sam sve to da bih se mogao pojaviti u društvo, da bih mogao konkurisati na neki posao.

Došao je Mensur i do posla, i tu već počinje drugačija priča:

- Počeo sam raditi u Njemačkoj firmi - fabrici sudopera, kuhinjskih krpa i ostalog. Tu i danas radim.

Počeo se Mensur potvrđivati, iako u sebe nikada nije sumnjao. Rezultati borbe su već vidljivi, njegova priča postaje drugačija, veselija, optimističnija:

- Uz mukotrpan rad, veliko zalaganje i pomoć firme (kroz kurseve) trenutno radim kao kontrolor kvaliteta naših proizvoda u jednoj smjeni. Jako sam zadovoljan i nadam se da ću i dalje napredovati.

Mensur želi i stvara kvalitetniji život. Može ponešto priuštiti i za svoju dušu. Svoju priču nastavlja:

- U slobodno vrijeme, a imam ga dosta, sudim fudbal i trenutno sam sudija u distriktu (regija kanton). Jako interesantna zanimacija. Dobra zbog kondicije a i džeparca se dobije.

Ne zaboravlja Mensur ni suprugu, nastavlaj priču:

- Supruga je trenutno na poslijeporodjajnom odmoru sa Mahirom. Ona je trgovac i radi u jednoj prodavnici.

Za kraj priče ostavio je Gođenje i Bosnnu:

- Bili smo 4 puta u Bosni i obišli smo sva mjesta gdje sam ja proveo svoje djetinjstvo i mladost. Nisam zaboravio Godjenje i Bosnu. Imam tamo roditelje i brata. Jako sam vezan za njih. Svakodnevno ih zovem i pitam svašta. Često pitam babu za savjet i to su stvari koje mi govore da bih trebao i ja tamo zivjeti.

Kao što to i priliči Mensuru, stvari gleda objektivno i realno. Svoju priču završava:

- Trenutno mi je ovdje bolje. Nemam nekih konkretnih planova o povratku.