Radio je kao profesionalni vozač u Han- Pijesku sve do izbijanja rata 1992. godine. Po izbijanju rata aktivno se uključuje u Armiju BIH. Gdje je ostao sve do 1997. godine. Padom Žepe u zadnjoj ofanzivi je teško  ranjen. Kao ranjenik prešao je u konvoju na teritoriju koju je kontrolisala ABiH. Sa ženom i djecom je bio u kolektivnom smještaju u Visokom od 1995. do 1997. godine. 1997. godine je poslije inegracije  našao stan u Sarajevu i tada  se demobilisao iz Armije BIH.

Osman je oženio Suadu (djev. Menzulović) iz Župe. Ima kćerke Tufidu i Feridu i sina Nihada. Kćerka Tufida je u Sarajevu, udata je i ima dijete. Nihad studira i pri završetku je studija. Kćerka Ferida je učenica drugog razreda srednje škole.

Kada je 1997. godine došao u Sarajevu, Osman se zaposlio u «Grasu» kao vozač autobusa. Tu je radio  do 2001. godine.  Tada je sa ženom i dvoje djece otišao u USA. O svom životu u Americi kratko kaže:

-  U USA radim dobar posao, dobro zarađujem.

Osman je poznat po tome što je vrlo racionalan i praktičan. Ne voli prazne razgovore. Ne upušta se u povjerljivije razgovore. O njemu se može više govoriti na osnovu onog što radi. Da bih nešto zaključio o njemu, moram koristiti bar slike. Očito je da je posebno vezan za unuka. Bio je u posjeti Bosni 2005. godine.

O svojim planovima Osman govori kratko i jasno:

- U USA mislim ostati do 2010. godine, a tada pravac Gođenji, gdje ću uspjeti, ako Bog da, napraviti neku vikendicu i vratiti se tamo. Djeca neka ostanu u USA.

Gođencima poručuje:

- Sellamim sve Gođenjnce širom svijeta i najbolje bi bilo da se kad-tad vratimo u svoje selo jer tamo je najbolje.