- Majka mi je umrla u 36. godini života. Ostalo je sedmero djece. Babo Idriz i nena Đulsa, iako u veoma teškim uslovima i siromaštvu, svu djecu su izveli na pravi put.

-Završio sam osnovnu školu u Pođžeplju. Poslije odsluženja vojnog roka zaposlio sam se u Sarajevu. Morao sam se vratiti u Gođenje, zbog ostarjelog oca. Zaposlio sam se i oženio. U braku sa Safijom dobio sam troje djece. Bili su to moji sretni dani.

Rat me zadesio u Gođenjima. Imao sam velike obaveze, jer sam morao spašavati porodicu i nepokretnog oca. O tom periodu kaže:

- Sa ženom, troje djece i  nepokretnim ocem, bez hrane krenuo sam u Srebrenicu. Sve sam babu rahmetli nosio na ledjima. Halal mu bilo.

- Djeca Mirsada i Adis su bili veoma teško ranjeni, ali fala Bogu, ostali su živi.

- Babo mi je umro 1994 u Purtićima i tu je sahranjen.

- Poslije pada Žepe, dospio sam u logor u Srbiji.

Zaredali se jadi i nevolje u Mirsinom životu, pa se odlučio da oproba još nešto.

- Odlučio sam kao i mnogi drugi otići u Ameriku sa cijelom porodicom.

Problemi sa kojima se susreo bili su mali u odnosu na ono što je proživio. To on kratko komentariše:

- Dobro sam se snašao.

- Najstarija kćerka Mirsada se udala.

Misli on i na obaveze u rodnom kraju:

- Podigo sam babi nišane, i bratiću Aldinu ću na proljeće ako bogda. Pomažem svoju bližu fameliju sa novcem koliko mogu, a mogu dobro fala bogu.

Konačno je i Mirso doživio radosne trenutke:

- Kćerka Mirsada ima jednog sina kojeg više volim nego Ameriku.

Voli Mirso Ameriku, a misli na Bosnu:

- U Bosni sam kupio kuću i dulum i po zemlje. Nalazi se u Malešićima  kod Sarajeva.

Koliko slike pokazuju, sva Mirsina porodica je mašalah. Svi lijepo izgledaju i svi su nasmijani. Nedostaje ti rodni kraj, ali on neće pobjeći, uživaj malo u okruženju svoje porodice. Nikada joj nisi mogao posvetiti dovoljno pažnje, a svoju porodicu si oduvijek pazio i sav si joj se predavao.

Rješava Mirso problem po problem. Dočekao je da to može svojim radom i zalaganjem, ali i radom i zalaganjem čitave porodice. Mora s vremena na vrijeme razmišljati i o budućnosti:

- U Bosnu se vraćam, samo ne znam kad.

Želio bi Mirso da svoju sudbinu veže za porodicu, za sina Adisa:

- Sve zavisi od sina Adisa, jer ja sam u godinama pa se moram uz njega prisloniti.

Sa Adisom najviše kontaktiram. Ne propusti priliku a da ne spomene Gođenje. Jednom prilikom mi je rekla:

- Lijepo je ovdje, ali ja bih se najvoljela vratiti u Gođenje.

Ne znam šta da kažem Adisi.