Adis je rođen u Gođenjima. Sudbina je htjela da samo dio djetinjsta provede bezbrižno u rodnom selu.
 Došao je rat, a onda progonstvo. Stamio se sa raditeljima u Americi, gdje je odrastao i stasao u čovjeka.

(Dodate su nove slike Editinog i Adisovog sina Erdnada)

U Americi se Adisu desila i ljubav. Ljubav je krunisana brakom sa Editom. I ona je imala sličnu sudbinu, samo je sa drugog kraja Bosne. Edita je iz Krajine.

Za svadbu je brižno odabran stari svat, a ko bi drugi nego Ago Lilić, prvi komšija iz Gođenja. Tu je kum.

Sestre Mirsada i Adisa su ponosne na svog brata. Teška srca ga prepuštaju Editi, ali, takav je život. Editi je suđen. Ili možda, dobivaju još Editu uz brata.

Kumovi Elvire i Adisa su sretni zajedno sa mladencima.

Ponosan i Editin brat i njegova supruga na Editu.

Okupili su Gođenjci da požele mladencima sve najbolje u budućem životu.

Da ne bude zabune, evo još jedne slike okupljenih Gođenjaca.

Mirsin zet Ibro i Mirsina sestra Mirsada sa mladencima.

Tu su i presretni roditelji da proslave ovaj trenutak sa mladencima.

Oko mladenaca se okupljaju i ostali članovi porodice, svi su sretni.

Adisa sa svojim dragim bratom Adisom i dragom snahom Editom.

Da sretni Edita i Adis još izrežu tortu (ili kako bi Krajišnici rekli «mladenci rižu tortu»)

Šta meni ostaje da kažem na kraju? Žao mi je da nisam bio prisutan. Ne ženi amidžić sina svaki dan.

Editi i Adisu želim da im se zvijezde podudare, a Mirsi, Lučki, Mirsadi i Adisi želim dosta lijepih trenutaka u životu.

Neka vam je svima sretno i zdravi i veseli bili.

Očekujem da se mladenci jave, da saznamo ima li kakvih lijepih stvari kod njih.

Edita i Adis su dobili sina Ernada.Bila je to velika radost za cijelu porodicu. Ernad odrasta u okruženju ljubavi i sreće roditelja, ali i cijele porodice. Pogledajte nekoliko fotografija Ernada, koji sada ima 18 mjeseci.

Ernad je već stigao i Bosnu obići.

Evo nekoliko fotografija: