Almir je sin Agin. Rođen je u Sloveniji. Živio neko vrijeme u Sarajevu i Njemačkoj. Sada živi u SAD u državi Minnesoti u gradu Minneapolisu. Ima porodicu.

Almir je druga generacija iseljenih iz Gođenja. Njegov otac je otišao iz Gođenja u Sloveniju. Tu je zasnovao porodicu i dobio sina Almira.

Almir je u Sloveniji završio osnovnu školu. Roditelji su mu prešli u Njemačku i tu je morao polagati dopunske ispite, da bi mu se priznala osnovna škola. Ubrzo su Almirovi roditelji odselili u Ameriku. I u Americi je morao polagati dopunu da bi mu se priznala osnovna škola. Tako se desilo da je Almir morao polagati tri puta osnovnu školu.

U Americi je Almir završio koledž – smjer arhitektonski crtač. Radi kao rukovodilac grupe projekt menadžera.

Almir je oženio Delvu Hadžić iz Vlasenice (2001). Dobili su kćerku Eldijanu (2005) i sina Emina (2008).

Eldijana je unijela veliku radost u Almirovu porodicu. Cijela porodica se radovala njenom napredovanju i odrastanju. Za njen prvi rođendan okupila se cijela pordica da to proslave.

Eldijana ima sretnjo djetinjstvo. Okružena je pažnjom i ljubavlju svojih roditelaj, ali i cijele porodice.

Eldijana je vesela i lijepa curica. Uživa u okruženju pažnje i ljubavi i svima to na svoj način uzvraća.

Tetka Elmira posebno voli Aldijanu. Raduju se svakom susretu i u tome zaista uživaju.

Almirova ljubimica posebno jordami kada je u babinom naramku.

Kada je drže i otac i mati, onda se Eldijana malo pravi i važna.

Novu radost i sreću u Almirovu i Delvinu porodicu unio je sin Emin.

Ime je dobio prema prađedu Eminu. To me posebno obradovalo.

Čini mi se da je dosta sličan prađedu Eminu.

Eminovog prađeda Emina dobro poznajem, pa se moram ovdje malo zadržati.

Kada se Enim ženio ja sam bi dijete, tada sam trčao kao i sva djeca da vidim svatove, a posebno mladu. Okliznuo sam se ispred vrata i slomio ruku. Bego Lilo mi je stavio neke tahtice i zamotao. Nije dobro zaraslo, pa i danas imam uspomenu na taj događaj.

Već za prvi rođendan, Emin je pokazao svoju hrabrost i odvažnost. Skršio je tortu muški, onako kako je želio.

I ova slika me podsjeća na njegovog prađeda Emina, pa opet moram nešto o njemu ispričati.

Emin je posebno volio djecu. Tako nam je jednom uhvatio i donio malog medvjeda (meče) u Baturi, gdje je radio kao drvosječa. Bila je to neizmjerna radost za nas djecu. Svi smo o tome imali svoje priče, dječija je mašta dostizala nevjerovatne visine. Nažalost, meče je poslije nekog vremena odnijela milicija i to je za nas djecu bila ogromno razočarenje i žalost.

Nemojte mi zamjeriti, ali Emina moram u svakoj prilici povezati sa njegovim prađedom. Dok gdledam Emina (junira) kako jede sa uživanjem pečenje, ne mogu a da se ne sjetim njegovog prađeda Emina kojeg sam zapatio po tome što je sa nevjerovatnim uživanjem jeo pitu sirnicu.

Unio je Emin sreću i radost u život cijele porodice, ipak, se mora priznati da je njegova starija sestra Eldijana posebno sretna.

Emin, kao da je svjestan te sestrine pažnje, pa se i on prepustio uživanju. Malo i koketira, ali mu i to lijepo stoji.

Almir voli lov. Priča sinu Eminu o lovu, priprema ga već. Za početak je dovoljna maskirna odjeća i malo više lijepih pravih lovačkih priča.

Spreman je Emin za sve prigode. Raduje se svakom okupljanju i veselju. Raduje se da obuče odjeću za prigodne prilike, kao i njegov prađed Emin, stavio mu je na glavu Almir i fes sa lijepom kićankom. Koliko čujem, već je izrazio želju da ide na hadž. Ako Bog da i to će biti.

Sretna je mati Delva. Neka nju i njenu djecu čuva Allah dž.h.

Puna su srca radosti, puna je kuća sreće za Eminov rođendan. Želim svima još dosta radosnih okupljanja i još dosta sretnih rođendana.

Čestitam Delvi i Almiru na trudu koji ulažu da njihova djeca uistinu uživaju i sretno odrastaju. Zahvaljujem im se što su poslali ove fotografije da se i mi razasuti svuda po svijetu pridružimo bar na ovaj način vašem veselju, da i mi uživamo istinski rođački, ili ako hoćete gođenjski ili vlasenički.

Đedo Ago i nena Fatima se okitili unučadima. Neka. Mašalah.

Imam za đedu Agu jednu poruku. Čujem da je izašao u penziju, a lijepo izgleda mašalah. Čujem i da će uskoro u Bosnu. Lijepo bi bilo od njega da navrati u Gođenje, vjerovatno ću biti tamo. I da zna nagovaraću ga da u Gođenjima pravimo kakve koljebe, da nam imaju unučadi gdje doći, da vide odakle im je porijeklo. Neka se ne priprema za odbranu da još nije vrijeme za to. Jeste vrijeme je i neću baš lako odustati, biću dosadan sve dok ga ne vidim da je nešto započeo raditi. Moraju se uničadi navići na Gođenje dok su malehni, kad odrastu, onda je kasno.

Moram priznati da sam sa zadovoljstvom pripremao ovu priču. Raduje me da je Almir našao načina da svojoj porodici lijepo organizuje život u dalekom svijetu. Oduševljavaju me i njegovi izleti čamcem na tamošnje jezero i lov na antilope i odmori u Kaliforniji i druženje sa rođacima, prijateljima i komšijama.

Meni ostaje da ti, Almire, poželim svako dobro kao i tvojoj porodici, da ti se tvoje ljudske želje ostavare. Ne mogu, ipak, da se oslobodim straha od tuđine, pa te molim čuvaj se, pazi na sebe i svoju porodicu.

Hvala ti na pomoći da te bar na ovaj način svi malo više upoznamo.