Na Stupu kod Sarajeva je petog februara ove godine bilo veselo. Vjenčali su se Senad i Dženita. Okupili su se rođaci, komšije i prijatelji i proslavili ovaj događaj.

Senad Halimanović je sin Miralema i Hanke iz Gođenja. Dženita je iz Višegrada.

Običaji iz rodnog kraja su poneseni. Dženita kao mlada ima svoju kumu i ona je izvodi iz kuće njenih roditelja.

Ima i Senad svog kuma, koji prihvata mladu i zajedno je dovode do kuće mladoženje.

Dobro je počelo. O svemu će se dogovarati kumovi prema potrebi.

Senadov kum (Mersad) je veseo, ali pri tom ne zaboravlja svoje obaveze. Tu su šećerke za posipanje i ostali darovi.

Prije ulaska u svoju novu kuću, mlada sa sitom donosi i novu nafaku u svoj budući dom.

Donosi mlada i veselje u svoj kuću. To je veselje za Senadovu porodicu, rodbinu i komšije.

Ne može veselje bez poigranog kola.

Radoznala djeca žele da budu što bliže kod mlade. Da joj požele dobrodošlicu, da joj iskažu svoje dječije veselje.

Veslje i lijepo raspoloženje polahko ulazi u duše svih prisutnih. Lijepo je seiriti dok se narod veseli. To je za mladu Dženitu poseban i lijep doživljaj.

Svi najvažniji su na okupu: mlada, mladoženja, kumovi. Oni pozivaju svatove da veselje nastave u kući.

Kratak predah i jedna fotografija za uspomenu: mladoženja (Senad), mlada (Dženita) i svekrva (Hanka).

Dženita i Hanka su za trenutak zanemarile svoje obaveze prema gostima. Iskazale su svoje iskreno radovoanje i sreću zbog ovog trenutka

Sve ide kako treba, pa se mladenci mogu opustiti i uživati sa svojim gostima.

Vesela komšinica Fatima nije propustila priliku da se slika sa mladencima.

Za ovaj trenutak potrudila se cijela Senadova porodica, rodbina i najbliže komšije da se gosti lijepo dočekaju i uživaju. Da je tako svjedoče i naredne fotografije, koje neću komentarisati, jer dovoljno same govore.

Fotografije sa ovog lijepog događaja posalo je Nedžad Lilić.  Zahvaljujem se Nedžadu.

Koristim priliku da Dženiti i Senadu poželim da im se

ZVIJEZDE PODUDARE

da ovo bude početak dijela njihovog lijepog i sretnog života.

Raduje me da naši ljudi nastavljaju normalan i dostojansven život na svokom mjestu gdje su se zadržali poslije pretpjele i preživljene tragedije.