Kada odem u Gođenje uvijek želim naići na osobe koje su sretne, zadovoljne i vrijedne. Takav je i Hasan.

Hasan je napravio lijepu vikendicu ispod kula. Vrstan je majstor i sve pravi sam po svojoj želji i ukusu.

U Gođenje često dolazi sa suprugom Timom. Ovdje najviše odmara uz kafu ili sok.

Sa Hasanom je sada došla u kćerka Adnela. Njen muž je otišao sa društvom da bere šmrljke, a sin se igrao i zadrijemao pa je zaspao. Sada Adnela može malo odmoriti i popričati sa ocem Hasanom.

Adnela koristi priliku da majci Timi pomogne sijati krompir. Prilika je to i za male ženske razgovore. Sigurno pričaju o lijepim stvarima, jer u ovakvom okruženju nema smisla pričati nešto loše i ružno.

Navratio je Hasan na kratko do ženskog dijela porodice. Toliko da se zna da je i on tu negdje blizu, da mora prokontrolisati kako se radi.

Vratio se Hasan svom hobiju – majstorluku. Ovom prilikom je gradio grablje. Nekom drugom prilikom će nešto drugo. Ugrađivaće Hasan sebe, svoju nadarenost za izradu starih i vrijednih altki.

Ubrzo mi je Hasan pokazao gotove grablje. Bio je zadovoljan i sretan. Kao da je ispunio obavezu i namjeru o kojoj je maštao dok je bio negdje daleko od svog rodnog sela.

Napustio sam Hasana zadovoljan i ponosan što još uvijek u selo dolaze ovakvi ljudi. Dolaze da se totalno opuste, odmore i uživaju u rodnom kraju. Uživao sam i ja dok sam gledao šta radi i koliko je ponosan na ono što uradi.

Ovakve posjete prate i mnogobrojne lijepe priče iz mladosti. Sve u svemu, vrijedi doći i istinski doživjeti rodni kraj, osjetiti koliko znači i meni i onima sa kojima se sretnem. Ostaje želja da što prije opet dođem kod Hasana, da se divim nečem novom što je uradio, da zajedno uživamo, da budemo sretni. Siguran sam da će me, kao i uvijek sa nečim novim i lijepim obradovati.