Aljo je imao problema sa zdravljem, fala Bogu, poslije operacije se dobro osjeća. Azemina je slomila nogu. Teško se kreće i obuzeo je strah. Bila je i u banji. Dobro se osjećala, a onda je povrijedila zdravu nogu. Sada je skroz uplašena i vrlo oprezno se kreće.

Aljina kuća je na lijepom mjestu. Prekrasan je pogled na okolinu.

Alija i Azemina imaju kravu. Ona im je glavna zanimacija.

Ima Aljo malog cukicu koji se može beskonačno igrati.  Vrlo je umiljat i veseo. Raduje se svakom ko mu se obrati.

Aljo je vrijedan i uvijek nešto dograđuje u svom dvorištu.

Aljo se slatko nasmijao, kada sam mu rekao da je toga toliko napravio da ne mogu sve zajedno slikati.

Odlazeći od Alje više puta sam se okretao gledao i uživao u svemu što je Aljo napravio. A ima toga dosta. Što sam se više udaljavao imanje (Aljino naselje) mi se činilo sve ljepšim.

Mnogi naši povratnici me oduševljavaju svojom borbom sa povratničkim nedaćama. Kod svakog od njih je prisutna ili žalost za izgubljenim u ratu, ili bolest i starost. Sa svim tim nedaćama se bore radom i stvaranjem nečeg novog. Time se potvrđuju, vraćaju samopouzdanje u sebe. To ih održava.