Vrijedni su povratnici u Stoborane. I oni koji dolaze povremeno trude se da svoja imanja urede što bolje.

U Šošama sam vidio Osmana i Muju. Osman je nešto bio šutljiv. Mujo je po običaju zauzet poslovima. Zagrađuje imanje, prekriva kuću ...

U Čardacima je mnogo življe, veselije. Zoka se obradovao svom učitelju Nidži. Kako je Zoka poznati šeret, zakuhao je:

- Volim svog učitelja Nidžu. Oprostio sam mu i zaboravio sam to što sam propao i ponavljao četvrti razred zbog fiskulture.

Nidžo je bio iznenađen da Zoka takve stvari zaboravlja. Satrao se objašnjavajući da to nije bila fiskultura nego matematika.

Kod Zoke je vazda duđun. Odnekuda su se pojavili Ibro, Kadir, Alsad ... Priče, šale i smijeha nije nedostajalo.

Dim lights Embed Embed this video on your site

Nidžini učenici su se potrudili da pokažu svom učitelju kako su sada dobri, vrijedni i odgovorni. Pokazivali su mu kako su uredili imanja.

Posebno su ponosni na ograde kojima ograđuju svoja imanja. Nisu propustili da napomenu da je to samo početak i da su njihovi planovi ozbiljni i značajni.

Nidžo je najviše vjerovao onome što priča Kadir, pa je sa njim nastavio razgovor i razgledanje šta se to sve radi u Stoboranima.

Obradovao se Kadir što se Učo raduje, pa je pokazao i lijepo uređene puteve (sokake). Kada je napomenuo da su realni izgledi da će biti i asfaltirani, Nidžo je bio vidno uzbuđen i obradovan.

Kadir ima veliki plastenik i obećali smo mu navratiti kada obiđemo Sejfiće. Tamo smo se dugo zadržali pa nismo stigli. Vrijedi napisati priču o Kadirovom plasteniku. To ću uraditi drugom prilikom.

Nismo se zadržavali sve do kuće Saliha Sejfića. Kod Saliha smo zatekli i njegovog sina Bektu i Salihovu unuku. Veslo je i lijepo bilo.

Dim lights Embed Embed this video on your site

Salihova unuka je istinski uživala. Upočetku je bila stidljiva, a onda se raspričala i počela nam je pokazivati sve što zna, šta joj se sviđa.

Poželjeli su ljudi međusobnih posjeta i razgovora. Dok smo bili kod Saliha, došli su mu komšije sa Jelovaca. Posjedili su i popričali, a onda nastavili obilazak drugih Stoboranaca.

Mušana Sejfića smo zatekli kako kosi i uređuje oko kuće. Bio je raspoložen. Zadržali smo se dugo kod Mušana. Moram ga pohvaliti. Uspio sam sa njim sastaviti porodično stablo Sejfića. Oduševio me je Mušan svojim pamćenjem. Nije bilo nikakvih problema sa starijim Sejfićima. Uspjeli smo registrovati 125 Sejfića (starijih). Znao je imena i prezimena onih koje su se udale za Sejfiće, ali i prezimena i mjesta gdje su se udavale Sejfićke.

Dok smo se mi zabavili oko sastavljanja porodičnog stabla, Mušanova supruga Mina je uvijek nešto radila. Nije zaboravila ni kafu, ni sok, ni jelo. Sve je to kod nje nekako usput, nenametljivo.

Neosjetno je prošao jedan od ljepših dana. Bilo je to ono što se teško zaboravlja, što plijeni. Bilo je to spontano druženje i razgovori koji olakšavaju tegobe u duši, koji ohrabruju i kojih nikada nije dosta.