The News

Muratović Ifeta

U rodnom selu se uvijek ima gdje otići.

 

 

Došla je Ifeta na mezarje na Premakući.

Ulazi sa iznimnim poštovanjem i uzbuđenjem. Kao da osjeća neku nelagodu, kao da bi htjela da kaže da nije zaboravila one kojima je došla danas u obilizak. Nedavno je ovdje bila, ali kao da osjeća krivicu što nije došla ranije, što nije ...

 

Brzo se Ifeta smiruje. Vidi da je isto sve kao što je bilo kada je dolazila zadnji put. Osjetila i olakšanje. Mezarje je urđenije. Neko je dolazio.

 

Potpuno se smirila Ifeta. Počela je obilaziti mezare. A, ima ih dosta.

 

Zadrži se Ifeta kod svakog mezara. Prouči Fatihu. Stane da proprati sjećanja koja joj neviru na dragu osobu, koja ima tu vječno prebivalište. Još uvijek su draga, snažna i svježa sjećanja. Kao da se to, što se dešavalo nekada davno, dešava baš sada.

 

Naviru sjećanja. One teškoće koje je nekada proživljavala ne izgledaju joj sada tako strašne, tako opasne kao nekada. A onda opet sjećanja, pa ova draga osoba kod čijeg mezara stoji, ih je dijelia sa Ifetom. Onda naviru druga, lijepa sjećanja. Svako od njih je dijelila sa nekim pored čijeg mezara stoji. Niže se đerdan lijepog života, a svaki od mezara čuva po jedan sejlan tog đerdana.

 

Beskrajno je široka i duboka ljudska duša. Uvijek ima mjesta  za tugu i žalost, ali se nađe i mjesta i za sreću i radost. Izmiješalo se to sada i Ifetinoj duši. Mora malo sjesti, predahnuti, razmisliti, uživati. U njenoj duši sve više je mjesta je za radost i nadu. Ponosna je Ifeta na one, čije je mezare danas posjetila. Ponasna je i na ove žive. Pokazuju to oni svojim djelima. Pa i ova Hajr česma to potvrđuje.

 

Osjetili su Ifetini sinovi, šta je za Ifetu istinska ljudska radost i gdje bi željela da živi, gdje joj rahatluk popunjava dušu. Napravili su kuću na mjestu gdje je nekada bila Ifetina kuća.

 

Ismu i Riku je životna sudbina odvela nekuda daleko u tuđinu. Nedžad je bliže. Obilazi majku Ifetu. Sve čini da se lijepo i ugodno osjeća. Svoju ljubav i brigu prema neni nesebično pokazuje i Ifetin unuk Nedim.

 

Uživa Nedžad sa majkom Ifetom. Kada se osami pojavi se tuga u duši. Ne izlaze iz sjećanja braća, rodbina, prijatelji. Sa svima bi želio da podijeli ovu svoju sreću. Tek onda bi to bila potpuno sreća. Ovako ...

 

Ponosna je Ifeta. Zadovoljna je što je obišla danas mezarje. Otići će ona i kod nekog od komšija koji sada žive u Gođenjima. Doći će neko i od komšija kod nje.

 

Svoju dušu radošću i nadom puni Ifeta i kada je sama. Obilazi pogledom mnoga okolna mjesta. Priziva sjećanja kada je obilazila ta mjesta i drage osobe koje su tamo živjele.

Additional information